STANOVNICI ŠUME
Divlja svinja (Sus scrofa)
Divlja svinja (Sus scrofa) živi u čoporima po gustim listopadnim šumama Europe, središnje Azije i sjeverne Afrike. Divlja svinja voli vodu i dobro pliva čak i u velikim rijekama. Voli se valjati u blatu i vodi radi osvježenja i rješavanja kožnih parazita. Od domaće se svinje razlikuje dugačkim čekinjastim smeđim krznom. Njezinu prisutnost često odaje intenzivan vonj. Visoka je oko metra, a dugačka 120 – 160 centimetara. Mužjak (vepar) teži i do 300 kilograma, a ženke su i dvostruko lakše. Imaju kratak, na vrhu kitnjast repić od oko 25 cm. Najuočljivija je masivna glava s velikim ušima i dugačkom njuškom. Izvrstan osjet njuha i sluha omogućuje joj otkrivanje hrane, ali i lociranje opasnosti. Vrlo je plašljiva i uvijek spremna naglo pobjeći. Aktivna je noću i u sumrak, ali nerijetko i danju. Ima jake zube kojima može sjeći, kidati i žvakati hranu.
Očnjaci u mužjaka (kljove) dugački su do 28 cm i vire van, odnosno svinuti su prema gore. Na vrhu je njuške pokretljivo rilo kojim ruje po zemlji i traži hranu. Hrani se uglavnom biljem. Voli zeljaste biljke, gomolje, veće sjemenke, a jede i gujavice, ličinke kukaca, čak i male glodavce. Često stoji u plitkim barama i brsti vodeno bilje te puževe i školjke. Ujesen zalazi u hrastove poplavne šume u kojima se sladi žirom. Ne odbija ni strvine. Ratari se na njih ljute jer često odlaze u polja i nanose štete na usjevima, ne samo jedući kulture već i valjajući se po njima.
Odmaraju se u gustoj vegetaciji, u udubljenju tla često nasutog mahovinama, travom i lišćem. Divlje svinje žive u čoporu koje predvodi najstarija ženka. Stari su veprovi samotnjaci, a i mlađi mužjaci nisu u čoporu, ali su blizu njega. Veprovi se približavaju ženkama samo za parenja. Mužjaci se bore za čopor ženki, katkad i vrlo žestoko, a pobjednik za nagradu ostaje s njima mjesec dana.
Društvene mreže