Lan
Kako je sve počelo?
Projekt Lan i tkalačka radionica započeo je 1997. uz pomoć i poticaj Lady Jadranke Beresford Peirse iz Londona, poznate donatorice za očuvanje hrvatske kulturne baštine, a pod vodstvom ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta Palme Klun Posavec.
Zašto je sve počelo?
Suština projekta bila je obnova sijanja lana i tradicijske prerade te obnova tekstilnog rukotvorstva (tkanja na tkalačkom stanu) kao mogućnosti očuvanja kulturne i etnografske baštine ivanićgradskog prostora.
Tko je sve upoznat s projektom?
- Do sada je projekt predstavljen nizom izložbi te okruglim stolovima i razgovorima o mogućnostima proširenja projekta u gospodarskom i kulturnom značenju.
- Prezentiran je u Bruxellesu, Münchenu, Firenzi, Londonu, Parizu, Zagrebu i Dubrovniku.
- Medijski je popraćen u “Vrtu” Večernjeg lista, Jutarnjem listu, Vjesniku, Elle-u, turističkim vodičima, u časopisu Hause and Garden iz Londona.
- Prikazan je u mnogim televizijskim i radio emisijama kao primjer kulturološkog, etnološkog, ekološkog i turističkog hrvatskog proizvoda.
Kakva su postignuća?
prvo - Laneni ručnik sastavni je dio košarice suvenira Zagrebačke županije jer je osvojio prvo mjesto u izboru suvenira Zagrebačke županije 2002. te grada Ivanić-Grada 2005.
drugo - Sastavni dio projekta je organizacija tečajeva tkanja (u proljeće i jesen) u Pučkom otvorenom učilištu u Ivanić-Gradu.
treće - Projekt Lan i tkanje podupire grad Ivanić-Grad te Zagrebačka županija, Agronomski fakultet u Zagrebu te Turistička zajednica Zagrebačke županije.
četvrto - U sklopu projekta Lan i tkalačka radionica revitaliziran je uzgoj i prerada lana, a kreativnim tkalačkim radionicama stare vještine tkalja prenose se i na mlađe naraštaje, a sve to u cilju očuvanja tradicijskog zanimanja. Upravo zbog toga ovaj projekt ima gospodarsku i kulturnu vrijednost i više je nego prihvatljiv model spajanja tradicionalnog i suvremenog kulturnog življenja ovoga kraja.
LAN GRANDIS d.o.o.
Obitelj Prodan, kao i mnoge druge obitelji Posavine, bave se proizvodnjom lana i lanenih proizvoda za vlastite potrebe od početka prošlog stoljeća. U to vrijeme tkale su se nošnje za svakodnevnu upotrebu kao i ta različite svečane prigode. Osim nošnji izrađivale su se i suknje, košulje, hlače, pregače i ručnici. Posljednjih 30 godina obitelj Prodan bila je sudionik na izložbama posavsko-moslavačko-prigorskog kraja. Na njima je održavala radionice tkanja na tkalačkom stroju. Tijekom posljednjih desetak godina Marija Prodan izrađuje (tka) narodne nošnje za kulturno umjetnička društva u zemlji i inozemstvu.
